Kutak za glazbeni užitak

„Vjetar koji dodiruje trstiku.

Jednom davno, dok su na zemlji još živjeli divovi, hodao je neki čovjek obalom rijeke. Bio je sam. Samo je vjetar poigravao oko njegovih ramena zaliječući se povremeno među stabljike trstike koja je rasla uz obalu. Odjednom se začuo čudan zvuk, drugačiji od svih koje je do tada čuo. Tišina pa opet zvuk. Tišina…pa opet. Svakim naletom vjetra začuo je zvuk koji je prestajao kako bi vjetar slabio. Čovjek se približio trstici ne bi li otkrio kakav se to stvor glasa na tako čudan način. Nije vidio ništa, samo je jedna šuplja i napukla stabljika trstike stršala drugačije od ostalih.
Vjetar je ponovo puhnuo, trstika je zatitrala i zvuk se opet začuo.
Čovjeku srce zaigra od veselja, uzme slomljenu trstiku i puhne… Od tada više nikada nije bio sam.“

(Večković, S. 2003. Vjetar koji dodiruje trstiku:Starohrvatska tradicijska puhačka glazbala. Memphis)

Ova kratka priča nas potiče da glazbi i dječjem glazbenom stvaralaštvu pristupimo na način da ih se potakne na osluškivanje, otkrivanje i uočavanje zvukova oko sebe. Da im se raduju, da se sa zvukovima druže baš kao i čovjek iz ove priče i uživaju u tom čudesnom svijetu glazbe.

Dijete kroz slušanje, pjevanje, sviranje, pokret, ples prima, doživljava, razmišlja, mašta.
 

Ispiši stranicu