Priče za djecu

Zašto i kako djetetu pričati priče?

U nastavku slijedi teorijski dio koji vam može pomoći pri pripovijedanju (pričanju) priče kao i nekoliko natuknica i formula koje koristiti prije i poslije pričanja.
 
Priče (narativni tekstovi) su dobro motivacijsko sredstvo za sveukupni razvoj djeteta. Za poticanje razvoja:
  • Govora
  • Percepcije
  • Pažnje
  • Pamćenja
  • Zaključivanja
  • Potiče prepoznavanje i razumijevanje svojih i tuđih osjećaja, razumijevanje socijalnih odnosa, pravila ponašanja, pravde i nepravde.
  • Pomaže u rješavanju sukoba, potiče solidarnost i toleranciju.
Zašto je bolje pričati priču nego čitati?
Pričanje priča iznimno je važno za stvaranje obostrane komunikacije između djeteta i osobe koja priča. Pričanje stvara odnos, stvara bliskost.
Pričanje je znatno življe od čitanja jer se odrasli koji priča više usredotočuje na iskazivanje svojih osjećaja i više gestikulira.
Pripovjedač nije vezan ničime, može gledati publiku, može upotrebljavati tijelo, oči, glas …
 
Priprema prostora
Kako bi djeca mogla bolje usmjeravati pažnju na priču trebaju biti ugodno smještena, potrebno im je prostor označiti nekim bajkovitim simbolima koji su dominantni u određenoj priči ili bajci (krune, ogledala, naglašavanje krajolika od prirodnih materijala…)
Potrebno je koristiti materijale koji djeci omogućuju da priču dožive svim osjetilima, ali ih ne treba izlagati prevelikoj količini različitih dojmova jer na taj način možemo odvući pozornost s priče.
Mirisi, boje, zvukovi i okusi trebaju biti upotrebljavani pozorno i promišljeno.
Elementi važni za dobro pričanje priče:
  • Odabir bajke ili priče
  • Priprema prostora i sredstava
  • Početak priče
  • Završetak priče
Izbor priče
Pri izboru priče važno je uvažavati djetetove interese, faze razvoja i mogućnosti shvaćanja. Nuditi priče o problemima s kojima se današnja djeca susreću (odvajanje, rastava roditelja, strah, nasilje, neprihvaćanje od strane sredine zbog različitosti).
Za najmlađe nuditi priče u stihu ili brojalice, priče u kojima se pjeva, oponašaju zvukovi. Time podupiremo razvoj osjećaja za glasove, ritam i intonaciju govora što je osnova za pravilan razvoj govora.
Za djecu starije predškolske dobi nuditi priče za razvoj spoznaje te priče koje im pobuđuju maštu. Djeca ove dobi počinju shvaćati bajke i narodne pripovijetke.
 
Što nakon priče?
Nakon pričanja priče potrebno je ostaviti malo vremena kako bi se slegnuli doživljaji (nije dobro postavljati pitanja o tome je li im se svidjela priča ili što im se svidjelo u priči i sl...).
Neka djeca će spontano izrazit emocije.
Neki će se izrazit govorom, neki crtanjem, građenjem, spontanom igrom.
Priče su prije svega doživljaj, a doživljaj zahtjeva vrijeme, ne može se često odmah pretvoriti u riječi i ne može se analizirati.

Najjače doživljeno je upravo ono neizrecivo (V. Velički).

Važno je nakon pričanja priče produbiti doživljaj priče s drugim aktivnostima (npr. uz razne društveno-zabavne igre, pjesme ili potaknut djecu na igru i samostalno pričanje priče uz osjetilni materijal).
 
Metodički postupci pričanja priča
  • Pričanje uz geste
  • Pričanje prema slici ili po nizu slika
  • Stolna predstava
  • Pričanje uz pokret
  • Priča iz kovčega (vreće)
  • Pričanje uz pomoć prstiju odnosno prstnih lutaka
Početak priče
Početak priče ovisi o namjeri i o samoj priči. Djecu možemo uvesti u priču uz pomoć:
  • Vježbe zamišljanja (vođena mašta)
  • Pomoću pitalica
  • Zagonetki
  • Poznate pjesme
  • Stihova
  • Instrumentalnom glazbom
Primjeri:
  • Zamišljajmo zajedno putovanje na letećem tepihu, putovanje preko duge do zemlje bajki.
  • Tiho došla vila, nježno govorila, bajku pripovijedala, pjesmu je zapjevala.
  • Otvarajte vrata, sva od čudnog zlata, nek sad naš put započne, u zemlju bajki vodi me.
  • Čujete li ove tonove? Zatvorite oči i slušajte. Kad tonovi utihnu, počet ću s pričanjem...
Završetak priče
Priču je bitno završiti, jer djeca moraju dobiti jasan znak za kraj. Često su to svršetci koje nalazimo u priči ili nekim stihovima koji označavaju kraj priče.
Primjeri:
  • Čiča miča, gotova je priča!
  • Pao miš u lonac, sad je priči konac!
  • I najljepša priča prođe, k'o što prođe svaka sreća, al' je uvijek sretan onaj tko se priče dugo sjeća.
  • I sve je to istina, kao što ja vidim vas i vi vidite mene.

Literatura:
V. Velički : Pričanje priča-stvaranje priča, Zagreb, 2013., Alfa d.d. 

Ispiši stranicu